Pravi život u Bogu tj. True Life in God održao je duhovnu obnovu u Fatimi, u Portugalu, od 22. do 25. siječnja 2014. godine. Prošlo je jedva četiri mjeseca od našeg međunarodnog hodočašća u Svetu Zemlju, a dio naše mnogobrojne višenacionalne obitelji opet se našao na okupu, a Fatima bilo je pravo mjesto za mirnu duhovnu obnovu. Nema gužve, a i vrijeme je bilo više proljetno nego zimsko.

Došlo  je, uz Vassulu, oko 240 osoba, a najviši velikodostojnik bio je nadbiskup Barcelone, monsig. Gonzales, sa svojim pomoćnikom,  te arhimandrit grčko pravoslavne Crkve o. Eugen Pappas iz Amerike. Bilo je još svećenika iz Brazila, Češke, anglikanski svećenik otac Gavin iz Engleske. Posebno treba istaknuti oca Mulihiera iz Portugala, koji je zajedno sa svojim časnim sestrama od portugalskih zatvora načinio raj, jer su SVE ZATVORE u Portugalu obišli s porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU petnaest puta. Naš veliki prijatelj, otac René Laurenten, poznati francuski teolog i podupiratelj ovih poruka, i ovaj put je bio s nama. Premda potpuno slijep, i u svojoj dubokoj dobi od 95 godina, još uvijek se dobro držao i uz pomoć sustolnika bio za oltarom na svakoj misi.

Časna sestra Serafima, iz Walesa, UK, koja izučava Sveto pismo, a poruke PRAVI ŽIVOT U BOGU promatra s točke gledišta rabinskih učenja, zaista je prava naučiteljica i bila nam je posebno atraktivna za razgovore prilikom objeda. 

Veliko iznenađenje bilo je vidjeti monsign. Gonzalesa kad je drugog dana služio Božansku liturgiju istočnog obreda. S njim je koncelebrirao otac Pappas, a bila je to misa sv. Ivana Zlatoustog, i tako su se lijepo dopunjavali – iako je bilo na španjolskom i engleskom – kao da je to uobičajeno. Pilar, glavna organizatorica i najveća radnica, jer je stalno morala prevoditi, rekla je da je to  bogato misno ruho njegovo, jer on može služiti kod oba obreda.

 Mise su služene u kapelama Svetišta, kao i u samoj kapeli Ukazanja, a često su bili dijelovi mise i na latinskom jeziku.

Naši su 'kršni' momci, njih 12, odjeveni u bijele dolame, u procesiji trgom nosili kip naše drage Gospe Fatimske.  Adoraciju je vodio monsign. Gonzales u Bazilici. Tako se na spavanje išlo gotovo stalno oko ili iza ponoći.

Govori su se održavali prema utvrđenom rasporedu, ali i prije toga Vassula je 'prozivala' pojedince da nešto kažu. A dakako prvi je bio mons. Gonzales, koji je rekao da je Jedinstvo Crkve zapravo vjersko uvjerenje. Krist je prije svoga povratka k Ocu molio: „Oče, neka svi budu jedno … a to se prije svega manifestira kroz ljubav jednih kršćana prema drugima.

Otac Renè Laurenten spomenuo je svoja razmišljanja o tome otkad se poznaje s Vassulom, pa mu se sada čini da je poznaje većdva stoljeća… Iz napada koji su upućivani na njezin račun dobio je najviše odgovora o tomu da se radi o Božjoj objavi. Napisao je dvije knjige: „Bog daje znakove“ i „Tko je Vassula“. Njegov je odgovor bio da ne nalazi ništa suprotnog katoličkom naučavanju. Dapače, nalazi katoličke elemente kao što je krunica. A onda je često slušao Vassulu na mnogim njezinim svjedočenjima i tako pratio njezino poslanje. Prisjetio se raznih napada. Između ostalog kako su u Marsellu sotonisti propagirali protiv dolaska na Vassulin skup, ali ljudi su ipak došli. Arhimandrit Pappas, koji je svećenik već 43 godine, vidjevši kako se sve lijepo odvija, rekao je kako mislimo da ništa nije planirano, a onda vidimo da je sve isplanirano i dobro se odvija. Zato što Duh Sveti sve vodi.  Obzirom da se nalazimo u i molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, odmah se osvrnuo na  glavnu temu našeg skupa, a to je upravo jedinstvo kršćana,. Spomenuo je nedavni Papin govor na Trgu sv. Petra: „Podijeljenost među kršćanima mora prestati… je li Krist Gospodin bio podijeljen … ova nutarnja podijeljenost je prava sramota … na što upućuje i sv. Pavao u svojoj 1 poslanici Korinćanima. Jedinstvo znači poniznost i ljubav, a znamo da donosi i dar, jer jedni od drugih možemo primiti mnogo toga što bi  nas obogatilo. Zato nam je stalno potrebna molitva i stalno obraćenje. Na grčkom 'Ikumeni' znači 'Kuća Gospodnja' – 'Božje gnijezdo' – a to se odnosi na čitav svemir.

Vassula je također govorila o jedinstvu, ali i o drugim aspektima svoga poslanja. Između ostalog spomenula je i svoje svjedočenje u Africi, na koje su bili pozvani i plemenski wudu vrači, zbog čega su svi osjećali izvjesnu nelagodu. Pa kad se javio jedan poglavica Vassula se osjetila zatečenom, pa se brzo obratila Gospodinu za pomoć. I istog trenutka ustao je jedan anglikanski svećenik i zatražio da on odgovori na to pitanje. A na kraju kad su čuli za Duha Svetoga, upitao ju je jedan od tih ljudi da li i oni imaju Duha Svetoga. Vassula se zamislila: s obzirom da su tako bili strpljivi, tolerantni, pristojni, kad imaju takve krjeposti Duha Svetoga, mora da onda imaju Duha Svetoga. Te im je tako i odgovorila, što im je bilo jako drago čuti.

Zapravo svi su se govornici, kao po dogovoru pozivali na tu nedavnu izjavu pape Franje (ali i na prvu Pavlovu poslanicu Korinćanima), da Krist Gospodin nije razdijeljen, da smo samo mi razdijeljeni te da je ta podijeljenost među kršćanima nedopustiva i da mora prestati.

Tako je i otac Gavin, pored gore već spomenutog, citirao Gospodinove poruke o tome da Crkva mora biti jedna u ljubavi i da odražava jedinstvo u različitosti. Jedni traže svetost, drugi jedinstvo, treći evangelizaciju, a zapravo sve je to jednako važno: i svetost, i jedinstvo i evangelizacija, pa što koči Crkvu da sve to usvoji? Gospa je u Fatimi pozivala ljude i Crkve na pokajanje, molitvu i ljubav prema njezinu Sinu. Dao je jednu slikovitu usporedbu koju je dobio pri čitanju ovih poruka – poput perilice one pomažu ljudima u sređivanju teoloških pogleda i različitosti – jasan je primat Pape, mjesto Majke Božje, mise itd. i smatra da je najvažnije sve to prenositi svojim prijateljima, a Bog pomaže, jer im otvara srca da ih prihvate i da im pokaže tko su oni.

Prisjetio se događaja iz Afrike, kad ga je jedan član delegacije upitao o problemima s klanjanjima idolima svojih predaka iz prošlosti. O. Gavin se smeo, jer tako nešto nema u Europi, a onda je shvatio da je ta naša prošlost dovela do podijeljenosti naših predaka, do Križarskih ratova i svega ostalog i da zapravo i te kako imamo taj problem, a onda 1542. dolazi i do odijeljenosti Anglikanske crkve od Pape.

2010. godine neki skeptični svećenici suprotstavili su se Vassuli, kad ju je jedan upitao: „Tko si ti? Svećenici se tisuću godina dogovaraju oko jedinstva …“ A Vassula ga je upitala: „A dokle su došli?“ što ga je jako naljutilo.

Propustili smo srediti ekumenska neslaganja, rekao je o. Gavin. Kršćani se sastaju iz pristojnosti, a onda opet nastave vrijeđati jedni druge.

A i na Rusiju su se jednako osvrtali za koju je Gospodin rekao da će ona biti duhovni lider. Otac Gavin je spomenuo svoje krijumčarenje biblije u Rusiju 1983. godine zbog čega je bio zatvoren, a prijetilo mu se slanjem u gulag, ako odbije dati imena i adrese onih kojima je dao biblije. A Bog mu je došao u pomoć i izbavio ga.

Svi su ovdje, na ovom skupu, zapravo slično govorili, kako reče otac Gavin, iako se nisu dogovarali, imali su iste ideje i poslije su vidjeli da su izašli s istim temama. Ali su došli do zaključka da je upravo to Bog htio, di svi izađu s 'covered dish' – 'pokrivenim jelom' na ovakav skup da bi se potvrdila potreba zajedničkog djelovanja.

Održana je i molitva za ozdravljenje, a i svjedočenja su bila zanimljiva.

Aleksandar, Poljak, rekao je da je jedinstvo kršćana sigurno kao što je bio i pad komunizma i pad berlinskog zida. Zašto? Zato što je Bog njega podignuo od mrtvih – duhovno mrtvih! Bio je odgojen u vjerničkoj obitelji, a onda se već u srednjoj školi odvojio od roditelja, bio odličan učenik, zatim je počeo studirati na dva fakulteta, a onda usporedo i raditi, jer mu je sve dobro išlo – jer ga je droga držala, a onda se sve srušilo, doživio je pravi slom, bezizlaznost i crnu provaliju. A onda je 'slučajno' susreo poruke, počeo čitati i najvažnije što ih je počeo SHVAĆATI. Krenuo u ispovijedi, očišćenja i ubrzo od otpadnika, s deset izgubljenih godina, postao pravo dijete Božje. Sve ono otprije ostavio je i sada je na drugoj godini teologije.

Slično je bilo i s Portugalcem, kojemu je netko preporučio 'Vassulu', a on je pitao da li se to jede? Carin iz Švedske, koja je kao neka vrsta medicinske sestre bila poslana pomagati ruskim zarobljenicima u njemačkom koncentracionom logoru u Švedskoj govorila je kratko o strahotama s kojima se tamo susretala. Poslije je radila s Majkom Terezijom, a ove posljednje godine je službenica u širenju poruka Pravi život u Bogu.  

Tania –  Peruanka, porijeklom ruska Židovka, udana za Španjolca, otpjevala  je Ave Maria,

a Talia – Grkinja otpjevala  je jednu grčku duhovnu pjesmu. Sve bez glazbe!

To je letimičan prikaz  lijepih dana provedenih u Fatimi.

Slava Bogu!